185. Obljetnica rođenja – August Šenoa
August Šenoa (Zagreb, 14. XI. 1838 – Zagreb, 13. XII. 1881). hrvatski književnik, kritičar, prevoditelj, političar Pučku školu završio je u Zagrebu, školovao se u Pečuhu, Pragu i Beču studirajući medicinu i pravo Otac Aloiz bio je Nijemac iz Češke koji je u Zagreb doselio 1830., a majka Terezija pl. Rabacs Slovakinja iz Budimpešte August je imao tri brata: Teodora, Julija i Aurela Oženio se Slavom Ištvanić, turopoljskom plemkinjom Radio je kao novinar (postavlja feljton kao kao žanr, a u svojoj seriji feljtona „Zagrebulje“ opisuje političke, uglavnom, negativne događaje u Zagrebu ), gradski bilježnik te gradski senator Bio je umjetnički direktor Zagrebačkog zemaljskog kazališta i dramaturg, uređivao je Vijenac, najznačajniji književni časopis Kao književnik, književni teoretičar i kritičar ostavio je snažan utjecaj u književnosti i kulturnopolitičkom životu 19. stoljeća koje se naziva Šenoino doba „Povjestice“su pripovjedna djela pisana u stihovima, jednostavno i ritmično, prožeto humorom („Propast Venecije“, „Kameni svatovi“) Kao dramaturg istakao se komedijom tročinkom „Ljubica, izvedenom 1868. koja je, usprkos neuspjehu kod publike i kritike, imala velik utjecaj kao prvi prikaz suvremenog građanskog života Na zagrebačku je scenu doveo Molierea, Goethea, Schillera i Shakespearea Najveći utjecaj ostavio je kao romanopisac, u književnost uvevši roman koji je postao omiljeno štivo čitatelja 19. stoljeća, posebno povijesni roman koji zauzima središnje i najznačajnije mjesto u Šenoinom bogatom opusu Napisao je pet povijesnih romana: „Seljačka buna“, „Čuvaj se senjske ruke“, „Zlatarovo zlato“, „Diogeneš“ i „Kletva“ koja je ostala nedovršena Uzor mu je bio Walter Scott koji je povijesni roman uveo u europsku književnost u kojem se prikazuju autentični događaji na temelju istraživanja dokumenata i raznih povijesnih izvora U svojim je pripovijetkama opisivao odnos sela i grada, političke, etičke i socijalne probleme te odlaske sinova seljaka na školovanje u grad („Prosjak Luka“, „Prijan Lovro“, „Branka“…) U lirici je socijalni i politički pjesnik angažiran u izražavanju političkih ideja i Strossmayerovog narodnjaštva („Budi svoj!“, „Hrvatska pjesma“, „Na Ozlju gradu“…) Pojedine izrazito lirske ljubavne pjesme uglazbljene su i postale su dio tradicijske kulture („O ti vilo moje duše“, „Oj vi magle“), a balade i legende u stihu u obliku popijevaka zadržale su se do danas („Ribareva kći“, „Vir“) Budi svoj! Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,U grudi nosiš, brate, srce cijelo;Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,Put vedra neba diži svoje čelo!Pa došli danci nevolje i muke,Pa teko s čela krvav tebi znoj,Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,I budi svoj! Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mladaNebolike ti zlatne sanke budi,Ko sivi soko uzvine se nada,Al’ svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi.Da, zbilja goni s uzglavja te meka,U sebični te zovuć svijeta boj;Ma što te, brate, u životu čeka:Ti budi svoj! Oj, budi svoj! Taj svijet ti nije pakô,Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;Ni desno, lijevo da se nijesi mako,Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom:Koracaj bez obzira krepko, živo,Sudbina dok ne rekne tebi: Stoj!I pravim drži pravo, krivim krivo,I budi svoj! Oj, budi svoj! Ta Božji ti je zamet,A Bog sve mrzi, što je laž i varka;I neka ti je vazda vedra pamet,I srce vrelo, duša čista, žarka;Nek’…