August Šenoa

(Zagreb, 14. XI. 1838 – Zagreb, 13. XII. 1881).

hrvatski književnik, kritičar, prevoditelj, političar

Pučku školu završio je u Zagrebu, školovao se u Pečuhu, Pragu i Beču studirajući medicinu i pravo

Otac Aloiz bio je Nijemac iz Češke koji je u Zagreb doselio 1830., a majka Terezija pl. Rabacs Slovakinja iz Budimpešte

August je imao tri brata: Teodora, Julija i Aurela

Oženio se Slavom Ištvanić, turopoljskom plemkinjom

Radio je kao novinar (postavlja feljton kao kao žanr, a u svojoj seriji feljtona „Zagrebulje“ opisuje političke, uglavnom, negativne događaje u Zagrebu ), gradski bilježnik te gradski senator

Bio je umjetnički direktor Zagrebačkog zemaljskog kazališta i dramaturg, uređivao je Vijenac, najznačajniji književni časopis
Kao književnik, književni teoretičar i kritičar ostavio je snažan utjecaj u književnosti i kulturnopolitičkom životu 19. stoljeća koje se naziva Šenoino doba
„Povjestice“su pripovjedna djela pisana u stihovima, jednostavno i ritmično, prožeto humorom („Propast Venecije“, „Kameni svatovi“)
Kao dramaturg istakao se komedijom tročinkom „Ljubica, izvedenom 1868. koja je, usprkos neuspjehu kod publike i kritike, imala velik utjecaj kao prvi prikaz suvremenog građanskog života
Na zagrebačku je scenu doveo Molierea, Goethea, Schillera i Shakespearea
Najveći utjecaj ostavio je kao romanopisac, u književnost uvevši roman koji je postao omiljeno štivo čitatelja 19. stoljeća, posebno povijesni roman koji zauzima središnje i najznačajnije mjesto u Šenoinom bogatom opusu
Napisao je pet povijesnih romana: „Seljačka buna“, „Čuvaj se senjske ruke“, „Zlatarovo zlato“, „Diogeneš“ i „Kletva“ koja je ostala nedovršena
Uzor mu je bio Walter Scott koji je povijesni roman uveo u europsku književnost u kojem se prikazuju autentični događaji na temelju istraživanja dokumenata i raznih povijesnih izvora
U svojim je pripovijetkama opisivao odnos sela i grada, političke, etičke i socijalne probleme te odlaske sinova seljaka na školovanje u grad („Prosjak Luka“, „Prijan Lovro“, „Branka“…)
U lirici je socijalni i politički pjesnik angažiran u izražavanju političkih ideja i Strossmayerovog narodnjaštva („Budi svoj!“, „Hrvatska pjesma“, „Na Ozlju gradu“…)
Pojedine izrazito lirske ljubavne pjesme uglazbljene su i postale su dio tradicijske kulture („O ti vilo moje duše“, „Oj vi magle“), a balade i legende u stihu u obliku popijevaka zadržale su se do danas („Ribareva kći“, „Vir“)

Budi svoj!

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
U grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!

Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvine se nada,
Al’ svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi.
Da, zbilja goni s uzglavja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!

Oj, budi svoj! Taj svijet ti nije pakô,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, lijevo da se nijesi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom:
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi: Stoj!
I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!

Oj, budi svoj! Ta Božji ti je zamet,
A Bog sve mrzi, što je laž i varka;
I neka ti je vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek’ ravno um i srce tvoje važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!

Oj budi svoj! Al’ brat ti budi braći,
I radi za svijet, al’ ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al’ ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena tekar lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj!

Oj, budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao sunce čisto;
Jer kukavica tek se hrđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom kô za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l’ i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj!

Da, budi svoj! Pa dođe l’ poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćenih se vije,
Kad čovjek račun završiti mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije;
Jer tvoje srce šapnuti će tijo:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio:
Ta bio svoj!

Vijenac, 1874.

Posebno je rado tematizirao rodni grad Zagreb kao političko središte Hrvatske te ga opisao u sva tri književna roda, u lirskom, epskom i dramskom obliku (Zagreb, Zagrebu, Zlatarovo zlato, Seljačka buna, Diogenes, Kletva, Ljubica i dr.).

-August Šenoa najzagrebačkiji jehrvatskiknjiževnikneraskidivo vezan tematikom i službovanjem za svoj rodni i voljeni Zagreb

-U ulozi gradskog senatora koji je sređivao gradske spise, vodio osnutak osiguravajućeg zavoda, vodio uređenje Terga bana Josipa Jelačića, sastavljao prijedloge za diplome građanima, nadzirao nadogradnju Gornjogradske gimnazije zbog smještaja novoustrojenog Sveučilišta…zatekao ga je veliki potres koje je pogodio Zagreb 9. prosinca 1880.

-Procjenjujući potresom nanesene štete razbolio se od upale pluća kojoj je, prethodno počašćen kraljevom pohvalom za izuzetne zasluge i proglašen začasnim građaninom Zagreba, podlegao 13. prosinca 1881. godine.

-Sto četrdeset godina poslije Šenoina himna Zagrebu mnogima je opet bliska srcu i daje nadu da će voljeni grad podno Medvednice ponovno biti “živ, ponosit, jak, prkosit”.

“Zagrebu”

Povrh starog Griča brda
Kao junak lijep i mlad,
Smjele glave, čela tvrda,
Slavni stoji Zagreb-grad;
Živ, ponosit,
Jak, prkosit,
Kad slobode plane boj.
Tko tu klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!

Mnoge bure povrh njega
Prosu svijeta udes ljut,
Al’ pod krilom našeg stijega
On stajaše tvrd i krut.
Ljutit stresa
Juriš bijesa
I razmrvi vraga roj.
Tko tu klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!

Nad njim bljesnu zlatna zvijezda,
Da ugleda druga drug,
Kao soko iz svog gnijezda,
U daleki prhnu jug
Glas Hrvatstva,
Doziv bratstva:
Preni mi se, rode oj!
Tko tu klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!

Ti uskrisi naše pleme,
Ti rastjera duha noć,
Ti nam siješ znanja sjeme,
Ti nam dižeš roda moć.
Svjetlobornih,
Umotvornih
Glava rađaš silan broj.
Tko tu klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!

Kad zarudi mlada zora,
A iz zore dvor i hram,
Zlatno polje, zelen-gora,
Sjajna Sava, loze plam:
Od miline
Duša gine,
Po krasoti bludeć toj.
Tko tu klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!

Zagreb-grade, naša glavo,
Zagreb-grade, štite naš,
Zagreb-grade, naša slavo,
Kao sunce ti nam sjaš.
Budi velik,
Jak kô čelik,
Tisuć ljeta slavan stoj!
Tko ti klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!

Kipar Ivan Rendić autor jepoprsja Augusta Šenoe koje se nalazi na Zrinjevcu